Invazivna zla bubica: trebamo li biti zabrinuti?

Đavolska kukac ( Halyomorpha halys ) govori o njoj ove jeseni. Zapravo, ovaj kukac hemiptera u velikom se broju opaža u vrtovima, na terasama i balkonima, što izaziva zabrinutost zbog širenja u našim interijerima, jer će s hladnoćom ove bube ući u naše domove tople. Tko je zla bubica i trebamo li je se bojati?

Tko je zla bubica?

Đavolska kuka izvorno dolazi iz Azije, ali već dvadesetak godina osvaja druge kontinente. Budući da je insekt koji peče i koji peče, hrani se samo biljkama, vrlo raznolikim, od zeljastih biljaka do voćki (uključujući ukrasno bilje i grmlje), nanoseći veliku štetu usjevima jer voće i povrće su nekrotični. Ali to je i vektor prijenosa bolesti putem sline koju ubrizgava u biljna tkiva grizući ih.

Ne treba je miješati s uobičajenim vrtnim kukcima: zelenom kukicom ( Palomena prasina ) niti posebno sa sivom kukcem ( Rhaphigaster nebulosa ). Đavolska kukac, poznat i kao mramorna kukac, koji lako leti, prilično je smeđih tonova, svjetlijih područja trokuta ispod ruba elitre, dva bijela traga na antenama i dimenzije koja ne ostavlja sumnju u njezin identitet od 'duga je gotovo 1,7 cm! Osim toga, ima neugodan miris.

S dvije godišnje gomile po ženki od oko 200 jaja, širenje je snažno i pridonosi njegovom agregaciji. Bjelkasta jajašca blago ovalnog oblika talože se ispod lišća.

Trebamo li se bojati zle kukce?

Prije svega, trebali biste znati da se vražje kukce, unatoč tome što joj ime sugerira sve vrste zlih uroka, ne trebaju bojati ljudi ni domaće životinje koje ne napada ni na koji način. Mogu se primijetiti samo slučajevi alergije, poput konjunktivitisa ili rinitisa.

Ako otkrijete đavolske bube u svom domu, stavite ih vani ili ih uništite, a da pritom ne zaboravite sudjelovati u pozivu za doprinos đavolskoj bubi koji je pokrenula INRA koja razvija znanstveno-istraživački program namijenjen praćenju dijaboličke bube bolje razumjeti njegov razvoj.